Pjesma hrani dušu ko uzvraćeni poljubac
Od jedne posebne osobe, a za ostale ne pitaš
Kolko košta te kad prodate odnose jer ponos
Je najskuplji kada te voljeni ostave
Ne pitaj me za ljubavni život, pitaj kad je sprovod
Pitaj kakav je povod ovom i zašto trošim slovo
Na emotivnu apstrakciju kad je teško slušat
Mjesto usana na toploj koži, uvijek vječna tuga
Al to je tako svaki je čovjek plako
Jer sve ono što je slatko jednom postane gorko i prazno
Otrov je razlog, mi smo puke žrtve sredstva
Jer kad jednom pukne mrtve veze potonu u bezdan
I nema smisla prekopavat stare grobove
Jer 'mjesto ljepote nađeš trulo meso i kosture
Pa kažeš dosta je jer ostaje ti samo sjećanje
Svijeća prestaje gorit usred emotivne mećave
A rekli su mi da su anđeli priče za djecu
I kako sada stoje stvari, bit će da jesu
Vidim da sve su iste ko mirisan cvijet
Izvana, a u srži sve je to prividan svijet
Rekli su mi da su anđeli priče za djecu
Mislim da jesu, pitam se gdje su
Jer kada ubereš cvijet u svijetu žene
A ne daješ svjetlost i vodu nazad taj cvijet uvene
I postane rob sjene oporavka, lažne utjehe
Bez nade za uspjeh jer to ponavlja
Kao kazaljka na satu svoje monotone krugove
Al nemreš otpisat brojke u krugu ko ni ljude jer
Nakon svakog punog kruga vraćaš se na isto
Puno rugla i nerješivo makar ti tjeraš taj ishod
Pa gledaš gore i pogodi te odozdo
Jer tako stoje stvari kad se srce svađa s mozgom
Pa probaj shvatit odnos trenutnog i trajnog
Jer trajno je jalovo, a trenutno je sjajno
Sjajimo, kao Stjepan i Mirta, Boris i moram ić
Baby Oil i Štefančić, Ivan i Morana
Obrana prave ljubavi, a kada dođu anđeli
Spoje se kao truba i bubnjevi
Jer ljubav je pravi umjetnik, nepredvidiva
Nikad ne znaš kakvi su uvjeti
Hoće li uspjeti ili je sam upjeh čin
Odricanja zbilje radi nekakvih viših ciljeva
Dok tražiš baladu, a dobiješ limunadu pa
Sa umjetnim osmjehom zajedno šećete po gradu
Nisam tražio ništa, jer sam ništav
Psihološki unakažen, emotivno prištav
A takvi ožiljci nisu problem estetike
Za stanje duha od pjesme nema bolje kozmetike