Znaš ono kad su ljudi sami i sami stoje u tami
Jer se boje društva, bez iskustva, bezvoljni i hladni
Kao da žive u nadi da će se stanje promjenit
Ali svaki put kad sat udari isto stoje stvari
Takva je bila i ona, Iva ili Ivona
Više se ne sjećam, samo znam da je bila skromna
U potrazi za vratima uklapanja u razred
Gdje svaki put navrati, al ju nikad ne zapaze
Uvijek sjedi sama, prisutna na sjednicama
Sata razredne zajednice gdje drugi nemaju srama
A ona ima ideju, želi reć al nema glasa
Jer ju čeka spremna masa sa ciljem da se rasplamsa
Zajebancija na njen račun jer djevojka jedva čuje
Pa treba dulje vrijeme da razumije druge ljude
"Prozvali su je gluha", a pri tom misle i glupa
Gruba grupa iz redova školskih klupa joj se ruga misli
Heeej, zašto me nitko ne čuje
Misli heeej, zašto sam nitko i uljez
Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti
Ali vani zvuk najtiši, opet svaki puta
Misli heeej, zašto sam na svijetu sama
Misli heeej, zašto živim u svijetu srama
Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti
Ali vani zvuk najtiši, uvijek isti muk misli
Vidjet nju na slici razreda je bilo teško kao
Vidjet komad starog nakita što ti je greškom pao
A i kad ga nađeš kazeš nešto krajnje smješno kao
Vidi ovo, tko bi reko, našao sam nešto staro
Zamisli život u ritmu muzike za sprovode gdje
Ti je zao što postojiš dok se drugi provode
I govore ti kroz zloban osmjeh da si ti frik
Poput Gospodara što ti želi uskratit kisik
Misli (Heeej) zašto sam na svijetu sama
Jesam li stvarno tu s vama ili ipak sve to sanjam
Mora da je sve to san, a bit će da je nekog sram
Probudit me iz mekog sna pa nemam druge nego sama
Opterecena je jer dnevno susreće barem deset ljudi
Svijet se cudi takvoj curi, ona plače jer se trudi
Jer tko je čovjek da drugom sudi
I izvrće ga ruglu pod budnim okom drugih ljudi misli
Heeej, zašto me nitko ne čuje
Misli heeej, zašto sam nitko i uljez
Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti
Ali vani zvuk najtiši, opet svaki puta
Misli heeej, zašto sam na svijetu sama
Misli heeej, zašto živim u svijetu srama
Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti
Ali vani zvuk najtiši, uvijek isti muk misli
Gledala je ispred hodajući školskim hodnikom
Plodnim tlom za omalovazavanje i ponizno
Odslušala grozni ton zvona tako monoton
I krenula po podu prolijevat olovno gorivo
Pozadinski zvuci vrištanja iz referade
I zakočena vrata od strane teške barikade
Nisu ometali Ivu, sada se sjecam imena
Nagluha djevojka koja je htjela bit viđena
I evo ga, napokon ju cijeli svemir vidi,
Cijeli svijet se divi, samo zbog nje sada sve se dimi
Imitira profesore, i izruguje se svima
Dok ih guta boja siva, oblak dima, ona prima
I posljednju šibicu, pa uz osmjeh citira Ibricu
Još samo ovaj put ste mogli zadirkivat Ivicu
Al sutra bit će prekasno, nespretno i nejasno
Ispusti šibicu i kroz suze izusti: prekrasno