Na životnom puteljku dugo šećem I kad ljude srećem, zatrepćem pod dojmom tužne sreće Jer što ih više poznaš to ti netko umre češće Radost je stvar trena, a vrijeme uvijek teče Noćne more ostavljaju očne bore Čaša pada s ruba kad ju staviš točno pored Ljudi ne sakriju smrad ni kad stave parfem Život je gorak, želim nešto slatko, barem na tren I kamo sreće da te stalno srećem Vjera će nas oslobodit ako znanost neće Ne beri brigu jer ne sadimo probleme Ako pobijede snage prosvijetljenog uma, slavimo kod mene Zapišem glosu i prevedem to na latinski Ton prati stih dosljedno ko Toma Akvinski I tada oštra bol presiječe umnjak U žilama ovoga imena teče sumnja Trnci nelagode, nepovjerenje U nekom je red, u nekome nered Provalija neizvjesnosti je sve dublja Od pjesme do vječnosti ostaje sumnja Pito sam, proroka lakog sna kako zna Jel veza atomska, od nagona do patosa Reko zakon zna, vagnut mjeru svakog zla Lago sam, znam, sebi sam kad sam jako slab Dobro, gdje sam zapeo kad ne znam razlike Šta kaže važni kler, šta je svijet fantastike Dioničaru sentimenta, svaka je vijest dobra Oprali smo ruke, onda krenuli smo jest govna Nama potpis vama novci Bog je otpisan ko Trocki, ovisan o kocki Ko se lovi za oprosti uvijek novi sram podnosi Život ima više smisla opisan komplotski Šta kad gladovanje miriše na mlado janje Tad je znanje samo razlog da je nade malo manje Kažu da sam sanjo grešni um dumne Ne bi vjerovo da umrem, prešo sam rub sumnje Ljepota je u oku promatrača Laž i istina su troma braća ispod krova trača Što me vraća na mimiku lica savjesti I ljubomorni pogled kad proklija klica zavisti Ambicija govori dok se ne ostvari Požuda u licima gori dok čovjek ne ostari Čuvam svoje stvari, ne branim boje stranih Produktivnost je na godišnjem još uvijek, bolest radi Ne postoji snažan samac Tko tvrdi suprotno je talac kamuflaže srama I što su napadi jači brani se brže Na putevima do ljubavi su stanice mržnje Preko granice srdžbe, reko mani se tuđeg Papir vrijedi, al su kovanice tvrđe I kada tijelo mumije naivno sve razumije Um je oduvijek pod uvjetom sumnje