Stojim ispred Medike U glavi sumrak, vani svitanje Odzvanjaju odjeci Onih koji su otišli Dobrih drugova u vječnosti Spašenih od ovih gluposti K'o da čujem ih kako smiju se I odozgo šalju pozdrave Ja još uvijek sjećam se Nalaska ispred Harmice Čekanja da nešto se pokrene I zauvijek nestane Tihi par sitnih koraka Odavno me već ne proganja Od Bukovca do Trešnjevke Sve su ceste za mnom nestale Još sjećam se dvije i devete Kad su nevolje tek počele I tada su puste ulice Prizivale duhove Ja još uvijek sjećam se Nalaska ispred Harmice Čekanja da nešto se pokrene I zauvijek nestane