Vuku se dani, nižu se pjesme Zavodljive riječi koje nitko ne čuje Iako, znamo, negdje unutra Ostaje trag u vidu jasnih slutnji One su lijepe, tu nema sumnje I svatko bi rado u njima vječno ostao Iako znamo da malo vrijede Kičaste riječi koje nitko ne sluša Ali tko još sluša pjev Smiješnih slavuja u ranu zoru Samo rijetki putnici što sa zorom iščekuju vlak Iz mjesta u mjesto, iz grada u grad Iz kaosa glave u svemir srca Imitiram blagi ples planeta, Poučavam sunce tihom pjevanju Lako je biti bezbrižna luda Igrati žmurke sa samim sobom Al' istina grebe i grebe do boli Jer otkriva sve što smo dugo tajili Ali tko još sluša pjev Smiješnih slavuja u ranu zoru Samo rijetki putnici što sa zorom iščekuju vlak Naoko laka, lakša od laganja čini se odluka da me ostaviš Čije će usne dotaći tvoje Na kraju te beskrajno duge večeri Hoću li moći ostati miran Hoću li moći dostojanstvo očuvati Kunem se, nisam razotkrio sebe Blago je negdje dolje na dnu ostalo Tamo te čeka jer samo zbog tebe Samo zbog tebe sve je ovo postalo Na žalost, eto, mnogo je toga Ostalo dolje u bunaru skriveno Ali tko još sluša pjev Smiješnih slavuja u ranu zoru Samo rijetki putnici što sa zorom iščekuju vlak