On je mlađi, rodio se kasno i nije mu jasno
Zašto otac govori da bi trebalo sve Srbe na vrbe
Kako da objasni da voli baš nju, baš Srpkinju, baš Milanovu kćer?
Kako objasnit ocu u kojem je bio geler, kojem su cijeli odred pobili Srbi
Kako objasnit Tigru koji je uvjek išo prvi?
Da je rođena u Zagrebu '85, isto ko i on, i da sada nosi baš njegovo dijete
Treba će starom ksanaksa, ko i njoj piva onda kad je sve počelo
Kad je sa njim na maturalcu bila
Oni su urbana djeca, briju na eksove i na partije
Ne zanimaju ih HVIDR-e il' komunustičke partije
Oni vole samo Dinamo, i Eddya i Dusa
Pacifisti bojkotiraju sve što je Made in USA
Oni su metropola, Aquarius, oni su Radio 101
Da ih pitaš ko je predsjednik, oni će reći ne znam
Kasno je za pobačaj, iskreno, oni pobačaj ne žele
Vole se ludi maturanti, svoje dijete žele
Ima plan, reć će im, "Tata i mama, ovo je Ana"
Tako je svejedno svi zovu, prešutiće da joj je pravo ime Milana
Al' ne, ne, saznali bi oni to kad tad
Stari voli kad sam iskren, zato im idem to reći sad, sad, sad
Travno, zgrada, liftom do četvrtog kata, prezime Marušić njegova mama im otvori vrata
"Dobro veče, bog mama, fino miriše ti sarma
Ovo je moja djevojka, "Drago mi je gospođo, ja sam Milana"
"Ja sam Marija, vi uđite, sad će večera, vi se poslužite
Tak si zgodna, idite za sto, ja ću doći odma"
Za stolom stari sa žujom, puši Kolumbo cigarete
Na zidu Franjo, spomenica, iz rata bajonete
"Koga to moje oči vide? Faljen Isus, sine"
Muški stisak ruku koje se znoje i pitanje "Koje je ime tvoje?"
"Milana", ona reče blago, i "Stvarno mi je drago"
"Prezime?", "Nije bitno", "Ma bitno je mala, bitno!"
"Dovodiš mi četnike u kuću, mali, imaš muda"
"To nije sve stari, Milana je sa mnom i trudna već treći mjesec
Došli smo reći vama pa onda idemo do njenog oca Milana i njezine mame Jele"
"Franjo, to je njihov život, nek naša djeca rade što god žele"
"Došli smo reći, mama, prvo vama da ćemo se vjenčat"
"Ako ćeš se s njom vjenčat, onda mali može mali komotno odjebat iz stana
A obojica znamo da nemaš kamo"
On se samo diže sa stola, pogleda Milanu i reče
"Milana hajmo, hajmo u pičku materinu odavde"
"Ivane stani!", Ivan stade, otac na koljena pade
Otac pade u plač, u desnoj ruci mu osigurač
Otac jeca, u lijevoj ruci bomba mu iz Kragujevca
Srce ga štreca i kaže, "E, ne i moja djeca
Isto mi je da me ovaj srpski geler puče, još srpsko unuče da imam
Isto bi me bolilo, isto bi me ubilo"
Slušaj me tata, pun mi kurac i tebe i rata
I ustaša i četnika i partizana i domobrana
Ja volim nju više nego ti domovinu, Tuđmana i generale
Ja volim nju i boli me kurac za ostale
Ona je moj Bljesak, ona je moja Oluja, moja crkva i papa ona je moja spomenica rata
Unprofor, Prevlaka, ona je moja haška klupa
Ona i dijete su mi bitniji nego ti i mati i sve to skupa
Otac se skameni, otac se ne miče, otac zanijemi
Marija mu, žene, smirujuće šakama stišće ramena
U sobi muk, jedini zvuk dolazi sa linije, svira linija Mate Bulić i pjesma "Gori Borovina"
Gori, gori, mater joj jebem, on gori dok gleda sina kako ga ne jebe ni pet posto
On je naprosto sretan sa četnikušom, gleda svog Ivana, svoje dijete
Kako je hrabar i odvažen ko on devedesete
Al' nije on za dom spreman, on ga napušta spremno i nije mu svejedno
Živjeće bez pomoći mame i oca, ponosan ali u strahu s Milanom napušta onu ulicu
Božidara Magovca, Travno, drži Milaninu šaku čvrsto
"Volim te", kaže klinac klinki, biće sve uredu, vjeruj mi, no sikiriki
Ivan se poče derat, "Ne, ne, ne, ne"
Čuli su eksploziju kragujevke na ulasku u Utrine, malo prije HG Spota
Ivan se jecajući smota na zagrebački asfalt
Sad ko da zna šta je rat