Imali smo snove, tražili u svemu
Mladost trošili, pa vraćali se njoj
Sve te pijanke i dani, nikad nismo bili strani
Sada plačemo i gledamo u dno
Jedan potez samo, okidač je hladan
Jedno volim te i onda više ne
Pred sudom kraja nema Boga niti vraga
Pritisak i sanjam vječne sne
Pokopaj me kraj Save, nježno spusti moju glavu
Rijeka pjeva da volim te
Iz okova, iz sjene, ostavljamo sve probleme
Dok plovimo u beskraj ludila
Poslovi su stali, prihodi su mali
Garda prije pakla granice
Neka napokon nas skupe, sve poredaju u klupe
S indeksima brišemo si dupe
Ovo su godine divljine, više ne znam svoje ime
Što je dobro, što je zlo, što ispravno
Na zidu stoji natpis koji budi nadu
Inat grada spava al ne umire
Što ćemo sada kada prestali smo lutati
Za koga život dati, a kome vjerovati?
S kime pjevati sve te strofe Lijepe naše
Kad ništa nije naše? Pitajmo tamburaše
Već deset godina ja govorim u nijemom filmu
Nikoga nema, a mi čekamo na red u kinu
S vrha brda sada gledamo u grad što spava
Svjetla se gase, glumci odlaze, a zastor pada
Iz očaja, iz sjene, ostavljamo sve probleme
Dok tonem u dubine bunila
Pismo pišem vladi, mrtvo tijelo sad se hladi
Dobro došli u zemlju ludila
Dok smo se mi zajebavali
Drugi zemlju su prodavali
Sada gledamo u bolje sutra
Dok su neki križ svoj nosili
Vi ste zemlju opustošili
Sada stojimo na kraju noći
Ovo je pjesma kojom razbijam stanje
To je pjesma pobune
Ove su riječi moj posljednji vrisak
Protiv apatije
Kao stranci u raju
Mi smo psi što ne laju, kosti slonove
Oni što znaju, nikada se ne kaju
Pjevamo na duhove
Bacam prošlost sad u rijeku
Valovi već dižu pjenu
Iz daljine čujem himnu promjene
Od očaja do bijesa
Tragom trnjanskoga krijesa
Inat grada spava al ne umire