Dolove i brijeg zabjelio je snijeg,
Sa saona kroz noć, naš se čuje smijeh,
Okićen i plah naš vranac juri svud,
A zvona dalek zvuk pokazuje nam put.
Ej, zvončići, zvončići, zvo
Ne cijelu noć, i ostaju u sjećanju što nikad neće proć,
Zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć i čitav kraj zvone za sve nas.
Ponoć već je tu, za satom ide sat,
I juri vranac naš ko da nikad neće stat,
Tiho pada snijeg ko perje mek i lak,
Prijatelj je drag, veseli mu se svak.
Ej, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć,
I ostaju u sjećanju što nikad neće proć,
Zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć i čitav kraj zvone za sve nas.