Ponekad pomislim da bi najbolje bilo Da se nikada ni vidjeli nismo Jer previše bola, previše rana na duši Jedno drugome zadali mi smo I tko je kriv, sad je to najmanje bitno Kada zidovi oko srca se grade A ne mogu pobjeći, jer tvoje sjene me prate A moji putovi uvijek tebi se vrate A mogli smo drugačije Samo da smo sve, barem izrekli ranije I boli me, boli me, sve što podsjeća na tebe A kada me pogledaš hladno, srce mi umire I previše, posvuda još, kroz vene mi putuješ I lomiš me, umaraš, snagu mi uzimaš A tako nedostaješ ♪ Sve ove godine u svakoj drugoj te tražim Barem pojavi se i ovu žeđ mi utaži Da usne zapamte koga to imati neću I tko to razlog je što više ne znam za sreću A mogli smo drugačije Samo da smo sve, barem izrekli ranije I boli me, boli me, sve što podsjeća na tebe A kada me pogledaš hladno, srce mi umire I previše, posvuda još, kroz vene mi putuješ I lomiš me, umaraš, snagu mi uzimaš Boli me, boli me, sve što podsjeća na tebe A kada me pogledaš hladno, srce mi umire I previše, posvuda još, kroz vene mi putuješ I lomiš me, umaraš, snagu mi uzimaš A tako nedostaješ